{"id":2314,"date":"2021-12-30T01:16:00","date_gmt":"2021-12-30T00:16:00","guid":{"rendered":"http:\/\/roglacup.com\/klaus62\/?p=2314"},"modified":"2021-12-21T08:26:30","modified_gmt":"2021-12-21T07:26:30","slug":"morning-song-predin-kongres-zarjavele-trobente","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/roglacup.com\/klaus62\/2021\/12\/30\/morning-song-predin-kongres-zarjavele-trobente\/","title":{"rendered":"Morning song# Predin# Kongres# Zarjavele trobente#"},"content":{"rendered":"\n

ZABORAVLJENA PRI\u010cA O \u010cUVENOJ PJESMI IZ 80-ih Otpjevao ju je Predin, ali njezinih se autora ne sje\u0107aju ni oni koji danas \u017eive u njihovim gradovima<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ali ni ta, kao ni jedna druga Mahirova pjesma nije se na\u0161la u nazivu albuma. Nazvan prema posljednjoj, petoj pjesmi s B strane, album \u201cZarjavele trobente\u201d bit \u0107e tako temeljito prebrisan iz memorije ex-yu publike, da se danas na sve strane po internetu, pa \u010dak i na takozvanim specijaliziranim glazbenim stranicama, mo\u017ee pro\u010ditati kako su \u201cZarjavele trobente\u201d pjesma Zorana Predina i La\u010dnog Franza. Na jednom mjestu na YouTubeu pi\u0161e doslovno ovako: \u201cZarjavele trobente – muzika La\u010dni Franz, pisana specijalno za grupu Kongres\u201d. Anonimnom narodnom mudracu mla\u0111e generacije valjda se \u010dinilo neshvatljivim da bi moglo biti obrnuto i da su \u201cZarjavele trobente\u201d pjesma grupe Kongres koju ve\u0107 tridesetak godina izvodi Zoran Predin, sam ili s La\u010dnim Franzom.<\/p>\n\n\n\n

A po\u010delo je u ljeto 1984, kada se Predin odazvao pozivu anonimnih, te pomalo nadobudnih, zeni\u010dko-sarajevskih klinaca, i doputovao iz Maribora da u studiju Radio televizije Sarajevo posudi svoj glas u pjesmama \u201cZarjavele trobente\u201d i \u201cZabava\u201d. Nakon objave albuma ne\u0107e pro\u0107i ni punih devet mjeseci, originalna postava Kongresa zauvijek \u0107e se razi\u0107i, a pjesmu \u0107e u \u017eivotu odr\u017eati upravo Zoran Predin, koji \u0107e je pjevati i pronositi kroz razli\u010dite svoje autorske repertoare, \u010duvaju\u0107i na taj na\u010din blago sje\u0107anje na neke \u017eive i mrtve sarajevske dje\u010dake.<\/p>\n\n\n\n

Ova neobi\u010dna pjesma nastala je po narud\u017ebi trenutka, mimo uobi\u010dajenog stila i na\u010dina grupe Kongres. Kao da se me\u0111u Talking Headsima iznebuha pojavio Tom Waits<\/strong>. Samo jednom i nikada vi\u0161e. Tekst je napisao Aljo\u0161a Buha, koji je bio po materi Slovenac, te mu je slovenski u punom smislu rije\u010di bio materinji jezik, dok ju je uglazbio Adam Suba\u0161i\u0107<\/strong>. Jedno se s drugim tako savr\u0161eno stopilo i sljubilo da se \u010dini kako jedno bez drugog nikad nije ni postojalo, tekst bez muzike, kao ni muzika bez teksta.<\/p>\n\n\n\n

Aljo\u0161a Buha studirao je filozofiju i sociologiju, sa slovenskog je za \u010dasopis Tre\u0107eg programa Radio Sarajeva prevodio kojekakve knji\u017eevne i teorijske tekstove, pomalo je ne\u0161to i pisao, i bio je vrlo <\/p>\n\n\n\n

obrazovan i na\u010ditan. \u201cZarjavele trobente\u201d bile su spoj pjesni\u010dke naracije – \u010desto kori\u0161tene u Sarajevu tih godina, naro\u010dito od vremena new primitivsa – i ne\u010dega neo\u010dekivanog i sasvim atipi\u010dnog: cirkusnog ambijenta i metaforike koja iz njega proizlazi. Bila je to, dakle, pri\u010da, koja mo\u017eda i nije sasvim pri\u010da, nego je metafora ne\u010dega \u0161to se dogodilo ili \u0161to \u0107e se tek dogoditi.<\/p>\n\n\n\n

Da to nije zbilja, nego ne\u0161to dublje i stra\u0161nije od zbilje, potvr\u0111ivao je sam po\u010detak: \u201cNostalgi\u010den nek je ve\u010der\/Franc in Liza\/Na trapezu sta plesala\/V cirkusu Qualabladala\u201d. I u toj nostalgi\u010dnoj no\u0107i dogodi se ono \u0161to se ne doga\u0111a, ali pred \u010dim odvajkada u svakom cirkusu strepi publika: Franc nije uspio Lizu uhvatiti u letu, zaboravio ju je visoko negdje u zraku i ugledao njene o\u010di na parketu Qualabladala. Sve \u0161to se u pjesmi nakon toga zbilo, i \u017eirafe, majmuni i tigri, zahr\u0111ale trube i tu\u017eni afri\u010dki lavovi, sve bilo je \u017ealost nad onim \u0161to se vi\u0161e nije moglo popraviti. \u017dalost nad vremenom koje je poteklo u krivom smjeru i nije se vi\u0161e moglo vratiti.<\/p>\n\n\n\n

Dvije godine kasnije, u rujnu 1986, Aljo\u0161a je poginuo voze\u0107i se u fi\u0107i, tamo negdje pred Jablanicom. Mislim da je bio na stra\u017enjem sjedi\u0161tu. Na prednjem, suvoza\u010dkom, bio je Dra\u017een Ri\u010dl Zijo<\/strong>. Umro nekoliko dana kasnije. Vozio je Zlatko Arslanagi\u0107<\/strong>, jo\u0161 jedan dobri i dragi, i ostao \u017eiv. Kad god bih poslije mislio o tom stra\u0161nom doga\u0111aju, koji je na neki na\u010din obilje\u017eio i raspolovio generacijsko vrijeme, vidio bih Zlaju kako mu kao Francu na trapezu izmi\u010du Aljo\u0161a i Zijo, kako im samo dodiruje vrhove prstiju. Mo\u017ee biti da je pretjerano o tome ovako misliti, mo\u017ee biti da nisam trebao trideset i dvije godine kasnije Zlatku Arslanagi\u0107u nasjedati na muku, ali o tome govori pjesma \u201cZarjavele trobente\u201d, jedna od najsarajevskijih pjesama iz osamdesetih, koju i Zoran Predin pjeva s punom svije\u0161\u0107u o njezinom Sarajevu, samo \u0161to, eto, publika to vi\u0161e nije u stanju \u010duti.<\/p>\n\n\n\n

Drugi autor, Adam Suba\u0161i\u0107 Cupi bio je sjajan bubnjar. Muzikalan, \u010dvrst i ma\u0161tovit, muzi\u010dar s mjerom. Govorom bio je, jer se nakon Kongresa vi\u0161e nije bavio muzikom, barem nije muzikom za odrasle. Dje\u010dji je pisac, i to vrlo uspje\u0161an i aktivan, mistik i osamljenik, \u010dijih se razli\u010ditih \u017eivotnih uloga sje\u0107aju malobrojni. U ratu je branio Sarajevo, i u velja\u010di 1993. bio te\u0161ko ranjen na brdu \u017du\u010d, najte\u017eoj i najbeznadnijoj liniji obrane grada. Vratio se u rov \u010dim se malo oporavio. Li\u0161en svakog fanatizma i zaguljenosti, blag i \u010dvrst, s naro\u010ditim talentom za tugu, od koje, o\u010dito je, uporno poku\u0161ava pobje\u0107i, samo je takav mogao napisati onakvu pjesmu. Tako da i dan-danas na nju sli\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Ima pjesama, slu\u010dajno i nabrzinu napisanih, koje poslije kroz vrijeme u sebi nose prekovi\u0161e toga, opjevanog i neopjevanog. Nose \u017eive, mrtve i nestale, i sve ono \u0161to se dogodilo sa svijetom iz kojeg su nastale ili koji se slu\u010dajno oko njih sjatio. Takve pjesme, ni krive ni du\u017ene, stoje na granicama svjetova: s jedne su strane oni koji se sje\u0107aju, i njima je obi\u010dno nepodno\u0161ljivo tu\u017eno, s druge su strane oni koji ne pamte, koji su zaboravili ili se jo\u0161 nisu bili ni rodili. Sve \u010de\u0161\u0107e se pitam treba li tu granicu prelaziti i rastu\u017eivati one kojima je svejedno.<\/p>\n\n\n\n

Posted from: https:\/\/www.jutarnji.hr\/naslovnica\/zaboravljena-prica-o-cuvenoj-pjesmi-iz-80-ih-otpjevao-ju-je-predin-ali-njezinih-se-autora-ne-sjecaju-ni-oni-koji-danas-zive-u-njihovim-gradovima-7213545<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n